Vrag se boji nuklearnog oružja i zato se ratovi generalno ne vode u državama koje ga posjeduju.
Posjedovanje nuklearnog oružja je jedini način da se ikoja zemlja obrani od infestacije
američkim,
demokratskim kapitalizmom.
Bitno je i da je to oružje dalekometno (da može dokučiti vraga na drugom
kraju Zemlje), što Sjeverna Koreja jako dobro zna. To je jedini razlog zašto Sjeverna Koreja ima
i razvija nuklearno oružje.
Shvatio je to davno i Pakistan. Njihov predsjednik je 1971. rekao da će razviti nuklearno oružje
makar morali jesti travu. I s pravom su i jedni i drugi zabrinuti.
Da nemaju nuklearno oružje odavno bi već bili infestirani američkim kapitalizmom i američkom
vojskom, rastrojeni i podijeljeni (premda Pakistan i ovako vjerojatno vrag nastoji rastrojiti jer
je ipak dostupniji od Sjeverne Koreje i nema nuklearno oružje koje ga može dokučiti).
Da je Irak razvio nuklearno oružje ne bi tamo bilo Američke invazije i posljedičnog sranja.
Da je Jugoslavija uspjela razviti nuklearno oružje (a bilo je pokušaja) ne bi ni ovdje bilo
rata ni infiltracije američkog kapitalizma koji donosi perpetualno dužničko ropstvo i gubitak suvereniteta (jer onaj tko posjeduje nuklearno oružje može si dozvoliti da ima
muda pa da se
tome odupre), a proleteri bi bolje živjeli uz
komunistički kapitalizam, ili bi barem za to bilo dobrog potencijala.
No ovo je vrijeme propadanja ljudske dominacije površinom planeta i politikom će se narod sve
manje zamarati iako će ona sve više smarati narod (mislim da se u ovoj državi svima već odavno
povraća na spomen birokracije i birokrata a to je nešto od rijetkoga što možemo i što hoćemo
uspješno izvesti u Europu pa će i u Njemačkoj uskoro početi od toga povraćati).
Prvo će propasti
demokratski kapitalizam, nešto kasnije
komunistički, a najdulje
će opstati oni izolirani od ikakvog kapitalizma (no tu sad više vjerojatno ne govorimo o
državama, čak i u Sjevernoj Koreji već neko vrijeme raste kapitalizam).
Kad govorimo o komunizmu, jasno je da se ne radi o istinskom komunizmu (kao što nijedna demokracija
na svijetu nije prava demokracija). Svaki komunizam je zapravo socijalizam (iako i on može
biti dosta relativan). Pravi komunizam (u kojem rad nije nužnost za život, nego izbor za
djelovanje, ili u kojem svatko daje prema sposobnostima i svatko dobiva prema potrebama) je, kao i
prava demokracija, u polariziranom svijetu utopija.
No ono što je utopija za polarizirane, može biti način života za neutralne.
Takav način je nekad i postojao na Zemlji (zajednice lovaca-sakupljača) samo što ga je moderan
čovjek nazvao "primitivnim" a ja bih ga bar nazvao mudrijim ako ne pametnijim, jer je održiviji.
Kapitalizam bi izolirane zemlje nazivao siromašnima, no sve bi to bile bogate zemlje samo bi im
države bile siromašne kapitalizmom.
Kapitalizam osiromašuje zemlju i bogati ljude materijom po cijenu duha, ali i to radi
nejednako. No čak ni nejednakost nije razlog propasti, razlog je beskrajno siromašenje zemlje.
To će dovesti do manjka bazične materije i ekstinkcije polariziranog čovjeka.